Govor povodom Dana državnosti i Dana antifašističke borbe | Obi @ Urbi | Vojko Obersnel Obi

Gradonačelnikov govor održan na svečanoj akademiji u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja povodom Dana državnosti i Dana antifašističke borbe

Imati svoju državu i živjeti u slobodi najveće su vrijednosti svakoga naroda.  Zato Vas pozivam da minutom šutnje odamo počast našim braniteljima u Domovinskome ratu kao i borcima antifašističke koalicije u 2 . svjetskom ratu koji su svojim životima omogućili da danas u miru živimo  - u svojoj zemlji.

Dan antifašističke borbe i Dan državnosti,  svaki za sebe govore o tome kakvi jesmo i za što smo se spremni boriti. Pritom se prisjećamo možda i najvažnijih odluka za hrvatsku državnost. Antifašistička je borba, naime, stvorila temelje odlukama ZAVNOH –a i AVNOJ -a za današnje hrvatske granice, a upravo je vođen  tim odlukama Hrvatski sabor  25. lipnja 1991. donio odluku o samostalnosti Hrvatske koju smo morali braniti i u Domovinskome ratu.

 Mnogi u Vašim redovima znaju koliko je teško bilo izboriti slobodu za naš grad i našu domovinu. A siguran sam da svi mi koji smo danas ovdje okupljeni znamo koliko to vrijedi, ponajviše kad pogledamo naš život danas i  život našeg grada. Grad koji je uvijek bio spreman prihvatiti različitosti u mišljenjima nikada neće bit otvoren onim idejama koje bi negirale naš antifašizam i naše domoljublje.

Ustavnom odlukom o samostalnosti Republike Hrvatske, naša je domovina prije 19 godina proglasila svoju neovisnost . Između te odluke Hrvatskoga sabora i slobode i mira u kojem danas živimo, stoje neprocjenjive  žrtve u Domovinskome ratu kojima dugujemo trajnu zahvalnost.

I početak organiziranoga antifašističkoga pokreta u našoj zemlji 1941. godine,  odluka je kojom smo prije drugih europskih zemalja pokazali da ni pod koju cijenu ne prihvaćamo neljudske fašističke ideje mržnje i rasizma i tako pružili otpor onima koji su na tim temeljima željeli iscrtati novu kartu svijeta. U četiri godine koje su slijedile, za taj su cilj poginule tisuće i tisuće  boraca uz nezamisliva razaranja. Među zadnjima oslobođena je i Rijeka koja je uz velike žrtve iz rata izašla gotovo potpuno srušena.

Pedeset godina kasnije samo iz našega kraja bez svojih najdražih u osvajačkome, agresorskome ratu jugovojske podržane oživljenim velikosrpskim težnjama, ostalo je 230 obitelji. Baš zato želimo poštovati želje njihovih obitelji i trajno ubilježiti njihova imena uz Most hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata podignut njima u zahvalnost i u spomen njihovim životima.  Naravno, već sam mnogo puta isticao da zahvalnost za nas Riječane nikada nisu bili samo spomenici, ali radi generacija koje dolaze bitno je da Rijeka dobije i spomen – sobu posvećenu poginulim braniteljima i našim proslavljenim brigadama. Zato sam ovih dana opet od Vlade zatražio da prostor u Ciottinoj ulici, koji godinama zjapi prazan, uredimo kao spomen – sobu. I od toga neću odustati. Drago mi je da se ovih dana u Rijeci snima i film o Konvoju Libertas koji će još jednom pokazati što je Rijeka  značila za Hrvatsku u trenutku kada okupator najžešće upirao da ostvari svoje osvajačke planove i uništi pravo Hrvatske na nezavisnost i državnost.

Zahvaljujući ovim velikim pobjedama u 2. svjetskom i u  Domovinskom ratu pola, danas nitko više ozbiljno ne postavlja pitanje slobode i samostalnosti naše države, ali i dalje ima onih koji zazivaju na iste ideje mržnje i netolerancije i  potpiruju lažnu sliku povijesti.  I zato mi je drago da na takve ideje uzvraćamo činjenicama i argumentima poput knjiga Rijeka u Domovinskom ratu ili nedavno predstavljene knjige Rijeka - sjećamo se koja je kroz fotografije i podatke zabilježila razorenu Rijeku na kraju 2. svjetskoga rata i nevjerojatnu energiju naših ljudi ugrađenu u njezinu obnovu.

Ovih sam dana govorio kako se uz sve ono negativno što je donijela kriza koja nas okružuje, osjeća, možda više nego prije pozitivna energija humanosti i solidarnosti, želja da pomognemo drugima.  I zato mislim da je pred nama danas, u trenutku kada je krizu zaista osjećamo u svakom segmentu  života, važno pitanje:  Kakvu državu želimo?  A odgovor na to pitanje odgovor je i dug prema onima koji su omogućili slobodan život i razvoj naše domovine, županije i naravno naše Rijeke.  Jer o njima i njihovim obiteljima treba razmišljati ne samo kada obilježavamo velike dane hrvatske povijesti, nego onda kada raspravljamo o  radnim mjestima, plaćama i mirovinama, onda kada mijenjamo zakone, onda kada donosimo odluke. Drago mi je što je Rijeka upravo takav grad.  Jer danas je, više nego ikada, bitno da znamo koji su nam prioriteti. A naš su prioriteti zadržati visoku razinu socijalne zaštite onih kojima je naša pomoć najpotrebnija, jer država to, nažalost, ne čini, i nastaviti izgradnju i ulaganja koja smo započeli jer time štitimo radna mjesta, plaće i mirovine. I takve smo odluke donijeli puno prije nego li je država uopće priznala da u Hrvatskoj imamo gospodarsku i financijsku krizu.

Za nas Riječane kriza u gospodarstvu nikada neće prerasti u krizu pravednosti i humanosti. I mislim da je to najbolji odgovor na pitanje: Kakvu državu želimo?

 Ne bez razloga Rijeka i cijeli ovaj kraj prepoznaje jasno koje su prave  i najveće životne vrijednosti - u krizi i razdobljima ubrzanoga razvoja, u ratu  i u miru. I to je naš riječki i europski identitet. I često smo previše tihi i samozatajni u isticanju te činjenice, ali uvijek u prvim redovima kada taj naš identitet i mentalitet  i te vrijednosti treba braniti.

Ponosan sam što je upravo antifašizam bio i ostao dio tog našeg identiteta. I ponosan sam što su Riječani, na svim hrvatskim ratištima u Domovinskome ratu, obranivši našu slobodu i samostalnost, još jednom pokazali da u otvorenoj, tolerantnoj i miroljubivoj Rijeci,  nema mjesta mržnji, diskriminaciji, nasilju, osvajanju i agresiji.

Zato na kraju svim građanima čestitam Dan državnosti i Dan antifašističke borbe.

Tekst: V. Obersnel