Simboli su orlovski snažni i važni

Objavljeno: | Komentari | Tagovi:

Simboli su orlovski snažni i važni

U srijedu smo Riječkog orla postavili na kupolu Gradskog tornja. Vratili smo ga ondje u  prvoj godini važnih priprema za veliku proslavu kulturnog identiteta grada. Priča o njemu, priča je o  povijesti Rijeke. Pomalo komplicirana, duga i - nadasve zanimljiva.

Hrvatski kralj i austrijski car Leopold I. dana 6. lipnja 1659, dodijelio je Rijeci grb. Tim je Leopoldovim  grbom Rijeka prvi puta dobila dvoglavog orla. No, od tad do sad, Riječki je orao više puta bio mijenjan, odobravan, darovan, osporavan, trodimenzionalan, reljefan, odrubljene glave, obje, dvoglav pa jednoglav, postavljan, uklanjan…

A ovaj njegov povratak u Rijeku započeo je još 1998. Naime, te je godine Gradsko vijeće donijelo odluku o zastavi i grbu na temelju prijedloga PGS-a koji je većina u Gradskom vijeću, predvođena SDP-ovim vijećnicima, prihvatila 26. ožujka 1998. Inače, Ministarstvo uprave tražilo je da se povijesni grb modificira, a trobojnicu nije dozvolilo niti do danas - iako je zahtjev nedavno obnovljen.  I tako su naposljetku 26. rujna 1998. odabrani zastava i grb grada Rijeke utemeljen na Leopoldovom grbu iz 1659.

Sam proces povratka orla na gradsku uru bio je dugotrajan posao, koji je Grad Rijeka započeo još 2009. godine. 

Tada smo zatražili prvo mišljenje nadležnog Konzervatorskog odjela, koji je odobrio projekt. Nakon toga su se konzervatori izjasnili i o stabilnosti konstrukcije kupole. I tek nakon ove procedure, moglo se 2011. nastaviti izrađivati povijesno-umjetnički elaborat o samoj skulpturi. Budući da nam, nažalost, nisu bili dostupni ostaci  ili modeli skulpture orla, jedina građa dostupna stručnjacima uključenima u ovaj projekt bila je arhivska dokumentacija i fotografije.

Nakon dugotrajnog procesa priprema i izrade, pod budnim okom stručnjaka, 19. travnja 2017. orao je sletio na mjesto s kojeg će nadam se još dugo motriti na Rijeku. Današnji je riječki dvoglavi orao djelo kipara Hrvoja Urumovića i replika je izvorne skulpture iz 1906. Orao je težak 270 kilograma, visok 2,5 metara, s rasponom krila od čak 3 metra.

Na dan montaže, omogućili smo prijenos cijelog događaja uživo putem weba, a mnoštvo građana na Korzu, među kojima sam bio i ja, za zanimanjem i određenom dozom strahopoštovanja pomno je pratilo kako se orao velikom dizalicom podiže do kupole tornja i ondje zauzima svoju ponosnu pozu. 

Na izložbenim panelima na Korzu napravili smo prigodnu izložbu, a u Gradskoj vijećnici predstavili tri publikacije koje će biti trajna uspomena na ovaj povijesni događaj.

Vatrogasna dizalica, koju smo organizirali kako bi se građani i građanke Rijeke mogli vinuti s Korza do postavljenog orla i provjeriti kakav pogled se Riječkom orlu pruža na grad, već je četvrti dan u punom pogonu jer interes ne prestaje. Do orla žele svi i ja imam dojam da naš grad time bez ustezanja, otvoreno i iskreno pokazuje svoj ponos. Na tu sam činjenicu ja ponosan. Ujedno koristim priliku da zahvalim našim vrijednim vatrogascima, koji su omogućili građanima da vide orla izbliza, oči u oči. 

Povratak orla na Gradsku uru uključen je u program Europske prijestolnice kulture 2020. jer on je simbol Rijeke koja hrabro želi pričati važne priče svoje povijesti, svjesna da su mijene kroz koje je prolazila činile njezin duh širim, svjetonazor otvorenijim i ljude mudrijima.

Kao europska Luka različitosti 2020, Rijeka zna da je jedini identitet koji može opstati i konstruktivno se suočiti sa sadašnjim i budućim  izazovima, upravo i jedino identitet temeljen na otvorenosti prema različitostima, onaj koji poznaje i dobre i loše strane svoje prošlosti.

 

Tekst: Vojko Obersnel